![]() |
ili u kraćem obliku: Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me!
Isusova molitva je najvažnija molitva svakog hrišćanina. Ona po crkvenim pravilima može da zameni sve druge. Budući osvećena samim imenom Hrista Boga, ona u naše srce nizvodi božansku blagodat i unosi neiskazani duševni mir kada se učestalo ponavlja. Najveća sila ove molitve leži u samome imenu Isusa Hrista, koje izgoni iz našega srca svaku smetnju i nemir i unosi božanski mir.
Pored Isusove molitve, uobičajeno je da se hrišćani mole i Presvetoj Bogorodici i svetiteljima i to na sledeći način:
Presveta Bogorodice, spasi me grešnoga!
Sveti (ime svetitelja), moli Boga za mene grečnoga!
Kada smo sami, najbolje je da izaberemo neko tiho mesto i da reči molitve govorimo šapatom. Hrišćani se najčešće mole stojeći pred ikonama i upaljenim kandilom, ali mogu da se mole i sedeći ili ležeći kada smo telesno iscrpljeni ili bolesni. Korisno je da se posle svake izgovorene molitve prekrstimo. Na taj način se naša pažnja lakše veze za reči molitve. Međutim, molitva na brojanice može da se praktikuje u svakoj situaciji: u autobusu, vozu, čekaonici, prilikom šetnje ili čak razgovora u kome ne učestvujemo. Apostol Pavle nas uči da se "molimo neprestano". Svakako, kada smo u društvu ne možemo se moliti na isti način kao kada smo sami. U tom slučaju ne treba privlačiti pažnju nikakvim "čudnovatim" ponašanjem, već naprosto ćuteći, u sebi izgovarati molitvu prateći je neprimetno okretanjem brojanice. Ukratko, možemo se moliti uvek i svugde, a da to niko drugi ne zna osim Boga kome se molimo i nas samih. Svako namerno privlačenje pažnje drugih ljudi strano je duhu istinske molitve koju vršimo u pokajanju i smirenju, skromno i tiho u "tajnoj odaju srca svoga".
Brojanica se može u trenucima kada je ne koristimo držati u džepu ili oko ruke. Ipak, nije lepo privlačiti pažnju svojim brojanicama, a pogotovo igrati se njima prstima u trenucima dokolice. One služe isključivo za molitvu, a ne za igru ili ukras. Prema brojanicama smo dužni da imamo dolično poštovanje.