Na dan Slave

Neka se domaćin čisto obuče, zapali kandilo pred ikonom Svetoga, pa sa još kojim članom porodice neka ode u crkvu na Svetu Liturgiju.

Na dan slave u određeno vreme domaćin će, dakle, poći na Svetu Liturgiju i poneti slavski kolač i koljivo uvijene u čistu, belu maramu, zatim malo crvenog vina u bočici i manju sveću koju će staviti u žito i zapaliti je da gori dok se obred osvećenja kolača obavlja. Ako je moguće, sam domaćin treba da kolač odnese u crkvu, a ako on ne može onda neka to učini neko od članova njegove porodice, a ne neko drugi!

Roditelji, koji nose kolač u crkvu, treba da povedu sa sobom i decu da i ona učestvuju u Liturgiji i ovom molitvenom činu i da se svi zajedno pričeste Svetim Hristovim Tajnama, pošto su se zato dostojno pripremili postom i ispovešću (kako sveštenik ili duhovnik odredi), kao i da bi se u njihove mlade duše što dublje urezale uspomene na ove lepe dane i lepe naše običaje.

Kada se završi Liturgija, sveštenik će okaditi slavsko koljivo, kolač i vino, otpevaće tropar svetitelju, pa će onda očitati molitvu nad koljivom i blagosloviti ga.

U toj molitvi, sveštenik se moli da Gospod Bog blagoslovi darove, koji su u čast svetitelja spremljeni; da ih umnoži kako u domu, koji slavi tog dana, tako i u celom svetu; da očisti od greha i osveti sve one koji su to spremali, kao i one koji će od toga okusiti; da onima, koji su to koljivo spremali i podneli ga na osvećenje i blagoslov, - a u čast i za uspomenu na svoga svetitelja koga slave, - ispuni sve molbe i sve želje, koje se odnose na njihov život na zemlji i na nebu.

Zatim, sveštenik blagosilja vino i slavski kolač, moleći Boga da primi prinetu žrtvu u spomen svetitelja koji se slavi.

Onda uzima kolač, seče ga sa donje strane unakrst, preliva ga vinom unakrst, a zatim ga sa svečarom okreće pevajući ove tri pesme:

1. U prvoj pesmi govori se o Mučenicima i svetitelju koga slavimo, koji su molitvenici naši pred Bogom i učitelji vere i duhovnog i telesnog podviga hrišćanskog:

"Svjati Mučenici, iže dobrje stradalčestvo vavše i vjenčavšesja, molitesja ko Gospodu, pomilovatisja dušam našim -. (Sveti Mučenici koji dobro postradaste i ovenčaste se, molite se Gospodu da pomiluje duše naše)."

2. U drugoj pesmi proslavlja se Hristos, koji je pohvala Apostolima i radost Mučenicima:

"Slava Tebje, Hriste Bože, Apostolov pohvalo, Mučenikov radovanije, ihže propovjed Trojica Jedinosušnaja".

3. U trećoj pesmi se iskazuje javljanje Sina Božijeg u ljudskom telu - rođenjem:

"Isaije likuj, Djeva imje vo črevje i rodi sina Emanuila, Boga že i čelovjeka; vostok imja jemu, jegože veličajušče Djevu ublažajem".

Zatim prelome kolač i držeći svaki svoju polovinu sastavljaju ga. Ljubeći kolač sveštenik govori:

"Hristos posredi nas". ("Hristos između nas"), a svečar takođe ljubi kolač i odgovara:

"I jest i budet". ("I jeste i biće").

Ovo čine tri puta. Potom svečar primi kolač od sveštenika, uzima koljivo i nosi ga svojoj kući, gde ga stavlja na sto ili pred ikonu.

Zapali tada kod kuće slavsku sveću, okadi je, a zatim i ikonu i sve domaće, a onda se svi zajedno pomole Gospodu i svome Svetitelju, kao što su i uoči slave radili.

Posle molitve, članovi porodice čestitaju slavu domaćinu i jedni drugima, i ljube se...

2. Ako se Kolač ipak seče u domu, domaćin sa još kojim članom porodice, pošto se vrati iz crkve sa jutrenja ili Svete Liturgije, očekuje dolazak sveštenika, koji će, ako je pozvan da dođe doma, u zakazano vreme doći da preseče slavski Kolač.

Sto sa slavskom svećom treba namestiti pred ikonom kako je već rečeno, na stolu malo napred stoji slavska sveća, sa leve strane postavi se slavski Kolač, sa desne strane žito (koljivo), u sredinu čaša ili bokalčić sa crvenim vinom, uz Kolač nož, tamjan i hartija na kojoj su ispisana imena svih članova porodice (i upokojenih), da bi ih sveštenik u molitvi pomenuo. Žeravica takođe treba da bude pripremljena da se stavi u kadionicu. Kandilo pred ikonom upaljeno je još izjutra.

Kada sveštenik dođe u dom svog parohijanina, ulazeći pozdravlja ga jevanđelskim rečima: Mir domu ovom i onima koji žive u njemu! - Na ovaj pozdrav domaćin odgovara: Amin. Bože daj!

Pošto se domaći svi iskupe i domaćin zapali slavsku sveću, svešteniku se odmah daje žeravica u kadionicu, on stavlja tamjan i prvo kadi dom. Smisao kađenja lepo izražava stih crkvene pesme: "Neka se uznese molitva moja kao kadilo pred Tobom, Gospode"!

Zatim sveštenik čita molitvu za osvećenje žita (koljiva), slavskog Kolača i vina.

Potom pred ikonom podiže slavski Kolač kao našu žrtvu u slavu Božiju i čast Svetitelja koga slavimo;

Zatim preseče Kolač i unakrst ga prelije vinom; okreće slavski Kolač i peva ove tri pesme:

- Svjati Mučenici...

- Slava Tebje, Hriste Bože...

- Isaije likuj...

Ceo crkveni obred je mnogo svečaniji i duši bliži kad cela porodica zajedno sa sveštenikom peva ove pesme, zato ih treba naučiti.

Kad se sve tri pesme otpevaju sveštenik lomi Kolač sa domaćinom ili onim koji ga zamenjuje, a zatim svi članovi porodice prilaze i celivaju Kolač. Pri tom nam se sveštenik obraća rečima: Hristos posredi nas, - što znači: Hristos među nama!.

A mi odgovaramo:

- I jest i budet! - što znači: I jeste i biće!

Ukućane treba poučiti da tako odgovaraju svešteniku. Posle toga sveštenik govori molitvu u kojoj pominje imena svih ukućana, koja su ispisana na posebnoj hartiji što se nalazi spremna na stolu. Na kraju obreda svi prisutni pristupaju da celivaju Krst.

Sve što je za bogosluženje potrebno, neka bude spremno pre nego što počne sveti obred, a kad obred počne cela porodica treba da je na okupu, da mirno i pobožno svi stoje i da uznose zajedno sa sveštenikom molitve Gospodu, toplo i iskreno, jer, sveštenik ne dolazi kao kakav službenik koji treba da obavi običaj radi ostalog sveta - on dolazi radi molitve, radi duhovnih potreba porodice. Zato svi prisutni na ovom domaćem bogosluženju treba da se ponašaju kao u hramu Gospodnjem i da sa pažnjom prate obred i učestvuju u njemu moleći se i krsteći se pri pomenu imena Božijeg. Mi se ovom prilikom molimo Bogu za zdravlje i napredak svoj i svih naših živih i za pokoj duše umrlih, pa zato i radi svoga dobra, i iz ljubavi i poštovanja prema našim dragim pokojnicima treba i ovom prilikom da se molimo Bogu pobožno, smerno i od sveg srca.

Srbi se svuda ponose slavom i trude se da je što dostojnije proslave i u slobodi i u ropstvu, u svojoj zemlji i u tuđini. Ova naša domaća bogosluženja i običaji s njima povezani, razvijaju kod naše dece i verska i nacionalna osećanja. Deca se raduju domaćim svečanostima, a dužnost je nas roditelja da decu posvetimo u pradedovsku veru pravoslavnu i obrazujemo ih u Crkvi, njenim Svetim Tajnama i njenim Predanjem, i da ih kao živi prinos, Bogu ugodan, privodimo Bogu i Njegovim Svetima i u hramu Božijem i u sopstvenom domu, na spasenje njihovo i naše.

Amin.